Senua's Saga: Hellblade II – psihološko remek-djelo

Kratka, puna skrivenih motiva i atmosfere koja vas tjera na istraživanje vlastite psihe. Ovako bih brzo opisao nastavak igrice iz 2017. godine koja me već tada iznenadila nešto drugačijim gameplayom i istraživanjem svijeta. Nakon 5 godina, samo su nadogradili recept i zadržali se na temeljima koji su originalnu igru učinili tako uspješnom i također kultnom.

Nema mnogo igara koje se na tako hrabar način bave ljudskom psihologijom. Činjenica da su dodali nordijsku mitologiju i keltsku kulturu u mješavinu, a da su se i dalje usredotočili na ljudsko razmišljanje, a ne na nadnaravne elemente, samo je dodatni uspjeh.

Ukratko, obje igre vrte se oko glavne protagonistice, Senue, koja mora preživjeti u brutalnom okruženju u kojem vikinzi vrebaju na svakom koraku u fizičkom svijetu, dok se istovremeno bori protiv svojih unutarnjih demona. U prvom dijelu, naša misija je bila upasti u vikinški pakao kako bismo preuzeli dušu našeg mrtvog ljubavnika Dillion. U drugom dijelu krećemo u lov na robovlasnike koji za sobom ostavljaju samo patnju i razorene obitelji. Slijedi psihološki triler u kojem se borimo s vlastitim sumnjama dok izvana moramo ostati jaki i postati vođa naroda koji je izgubio svaku nadu.

Pronaći ćemo saveznike u bivšim neprijateljima i usput naučiti milosrđe i empatiju. Iako su na površini glavni negativci mitološka bića skandinavske kulture i vikinzi, u stvarnosti je ponovno (i očekivano) glavno zlo čovjek. Ne želim vam otkriti više iz očiglednih razloga. Ali mogu reći da je priča razrađena i na svakom koraku se vidi utjecaj psihologa i neuroznanstvenika koji su sudjelovali u razvoju igrice. Ako obratite pažnju, moći ćete čitati između redaka u gotovo svakoj sceni i shvatiti da se iza kulisa zapravo događa nešto što je potpuno drugačije od onoga što se zapravo događa na ekranu.

Nekoliko naglasaka iz utakmice

Borba je i dalje jednostavna kao u prvom dijelu. Ako imate dobre reflekse, u prednosti ste. Ali to nije teška igra. Umro sam točno jednom u cijelom igranju, i to zbog vlastite gluposti, a ne zbog intenziteta mojih protivnika. Važno je blokirati u pravom trenutku kako biste uhvatili neprijatelja nespremnog, dok u isto vrijeme povećavate svoju koncentraciju, što vam omogućuje da brzo riješite sve koji vam stoje na putu. Budući da borba nije zahtjevna, mnogima će biti monotona. Borbu sa samim sobom vidio sam više kao odmor za mozak prije nego što sam se vratio istraživanju ljudske psihologije. Tako da mi ta jednostavnost nije smetala.

Preporučam da je igrate sa slušalicama jer dok istražujete opustošeni svijet osjećat ćete se kao da nikada niste sami jer vam uvijek netko šapuće pozitivne ili negativne misli. To je onaj dodatni čimbenik koji vas stvarno tjera da počnete razmišljati malo drugačije. Svatko se može poistovjetiti s riječima koje čujete. Kroz odluke koje donosimo istražujemo kako smo na svakom koraku ispunjeni sumnjom, nepovjerenjem, ljutnjom, tugom, gorčinom i čekamo one rijetke trenutke kada je vrijeme za radost i trijumf.

Koncept prošlosti uvijek je prisutan. Možemo li joj pobjeći? Obilježava li nas do te mjere da zapravo ne možemo donositi slobodne odluke? Oni su ovo savršeno osmislili, pogotovo kada je vrijeme da shvatimo protivnika i kako ga možemo "pobijediti". Jer ga ne možemo pobijediti mačem i ognjem, nego razumom. Zvuči kao klišej, ali ispada vrlo prirodno i ne privlači kosu.

Ono što mi nedostaje je bogatiji krajolik. Istraživanje je vrlo linearno i postoji samo jedan način da dođete do odredišta. Između možete pronaći skrivene simbole koji vam nude uvid u priču o samom svijetu, ali to nije dovoljno. Sam krajolik, s izuzetkom podzemlja, jednoslojan je i na njemu se ništa ne događa. Čak i u onim rijetkim trenucima kada provodimo vrijeme u naseljima, ništa se ne događa, niti postoji mogućnost razgovora s drugima.

Također sam očekivao da ću u jednom trenutku više osjetiti posljedice svojih odluka. U jednom trenutku moramo odlučiti koga ćemo "spasiti" i očekivao sam da će to odigrati ulogu pred kraj utakmice.

Igra je, kao i prvi dio, vrlo kratka. Odigrat ćete ga za 5-6 sati, a s aspekta dužine 50 eura je sasvim konkretna cijena. Što se tiče kvalitete igra opravdava svoju cijenu.