Na testu ASUS ProArt P16 – utočište za kreatore

Animatori, dizajneri, fotografi, glazbeni stvaraoci i svi drugi kreativci trebaju malo drugačija računala od onih koji samo vole igrati igrice na laptopu i onih kojima je to potrebno za uredski rad.

Kao i kod igrača, potrebne su vrlo dobre performanse. Još važniji je zaslon koji mora savršeno podnositi boje i kontraste. Nakon što se to riješi, prijenosno računalo se može usredotočiti na druge elemente koji mogu olakšati život kreatora.

ASUS ProArt P16 zna koje su mu jake strane, ali pronašao sam i neke nedostatke koje je ASUS mogao vrlo lako popraviti i pitam se zašto nisu.

ASUS ProArt P16 glavne specifikacije i cijena

• Procesor: AMD Ryzen AI 9 HX 370 (12 jezgri, 24 threada, do 5,1 GHz)
• Grafička kartica: AMD Radeon 890M i Nvidia GeForce RTX 4070 8GB (do 100 W)
• Zaslon: 16-inčni OLED 4K (3840 x 2400), 60 Hz (0,2 ms), 400 nita
• RAM: 64 GB LPDDR5x-7500 (zalemljen na ploču)
• Disk: 2 TB SSD (Micron 2400)
• Baterija: 90 Wh, adapter za punjenje od 200 W
• Težina: oko 1,85 kg
• Preostali priključci: HDMI 2.1, USB-C 4.0, USB-A 3.2, priključak za slušalice
• Priključci s desne strane: USB-A 3.2, USB-C Gen2, čitač SD kartica
• Cijena: 3569 € na Mimovrste i Shoppster

ASUS ProArt P16 – nije najljepši, crna ga posvjetljuje, relativno lagan i izdržljiv

Posudio je kućište od ASUS ROG Zephyrus G16 gaming prijenosnog računala, osim što je crna boja namotana točno na kraj spektra. Sve je toliko crno da je još teže vidjeti ASUS logo i natpis na poklopcu i ispod ekrana. Sviđa mi se, ali očekujem da se crna verzija možda neće svima svidjeti. Nije najljepši prijenosnik koji sam uspio testirati, ali je ipak atraktivniji u ovoj verziji od Zehpyrus G16 od kojeg je posudio svoje temelje.

Očekivao sam da će mrlje, posebno otisci prstiju, biti vidljivi po cijelom kućištu, tipkama i ekranu. Premaz koji su dodali vrlo je dobar u suzbijanju mrlja, malo su vidljivije na ekranu osjetljivom na dodir i na poklopcu ekrana, ali nije tako loš kao kod drugih prijenosnih računala.

Nema RGB dodataka, uključujući LED traku na poklopcu zaslona, kao kod Zephyrusa. Ni tada mi to nije smetalo, čak sam bila mišljenja da malo uljepša izgled. Ne nedostaje mi u ProArtu. S obzirom da su išli u smjeru potpune crne, RGB traka se ne bi pojavila u ovom dizajnu.

Tipkovnica je također izgubila mogućnost podešavanja tona svjetla, dostupna je samo bijela pozadina.

Ostatak radi slično kao Zephyrus G16. Kvaliteta izrade je vrlo dobra, nisam primijetio nikakvo savijanje, čak ni na sredini tipkovnice. Ekran se otvara "samo" do 130⁰, jer je hladnjak na putu za nešto više. Šarke zaslona su pouzdane, ali zaslon se zapravo trese kada ga pomičemo.

Ima dovoljno veza. S obje strane imamo USB-C koji podržava punjenje, no bolje je koristiti ASUS konektor koji podržava punjenje do 200W.

Tipkovnica, Touchpad i DialPad

Tipkovnica i trackpad isti su kao kod Zephyrus G16. I dalje sam mišljenja da je i jedno i drugo dobro za rad i stvaranje. Tipke nude dobar taktilni osjećaj, hod tipki je dovoljno dubok, touchpad je vrlo velik i posebno osjetljiv. Ne dobiva nikakve medalje za ergonomiju, što ne očekujem ni od laptopa.

Sviđa mi se DialPad, koji je zasebna fizička tipka/gumb na Zenbook Pro 16X, ali integriran u trackpad na ProArt P16. Da biste ga aktivirali, prvo morate instalirati dodatak u ProArt Creator Hub, gdje također možete dodati funkcije ovoj posebnoj tipkovnici za biranje brojeva. Prema zadanim postavkama imate postavljene glasnoću i svjetlinu za kontrolu sustava, ali možete, na primjer, dodati prebacivanje između otvorenih programa i kreiranih radnih površina. Prije korištenja ga ipak morate uključiti na touchpadu povlačenjem prsta dijagonalno u gornjem desnom kutu. Kada je lampica upaljena, znat ćete da je brojčanik uključen. Isto tako, isključite ga kada vam ne treba.

U pregledniku nam pomaže u prebacivanju između kartica, a možemo postaviti i prečace do naših omiljenih web stranica. Od najveće je pomoći u stvaranju ili u programima za stvaranje. U Photoshopu se možete brzo prebacivati između alata, mijenjati zumiranje, veličinu kista, gumice i još mnogo toga. U Premiere Pro možete se kretati brže na vremenskoj traci, ponovno mijenjati zumiranje na vremenskoj traci i više. U gotovo svakom autorskom programu, a ne samo u Wordu, možete računati na to da ploča Dial ima barem jednu ili dvije korisne funkcije koje će vam olakšati rad.

Nema čitača otiska prsta, računalo možete otključati lozinkom ili prepoznavanjem lica.

4K OLED zaslon je umjetničko djelo

ASUS ProArt P16 je prijenosno računalo za rad, a ne primarno za igranje, a ništa to ne govori bolje od ploče od 60 Hz. Navikli smo na ekrane od 120 Hz i brže, pa je prilično čudno kada 2024. naiđete na 60 Hz. Kao radni laptop ovo mi nije smetalo, sve je i dalje bilo vrlo responzivno i glatko. Ali najnoviji Ryzen AI 9 HX 370 i RTX 4070 su unutra, a zašto se ne opustiti uz igricu sat-dva nakon obavljenog posla. Iako su mi nedostajale veće stope osvježavanja, nisam proglasio kraj svijeta. U mnogim igrama, posebice igrama za jednog igrača, to čak i ne bi napravilo razliku.

Jedini mediokritet na ekranu je brzina osvježavanja od 60 Hz, ostalo je izvrsno

Za ove igrice me više razveselio odličan 4K OLED panel (prema mojim informacijama posudba od Samsunga) koji me poslao u kolor nirvanu. Malo pretjerujem, ali ekran je stvarno prekrasan, kontrasti su "beskrajni", crne su prave crne, ostale boje su uvijek dinamične i precizne, zbog čega je zaslužio i Pantone certifikat.

No, nije presvijetao (400 nita) i napreže se na dnevnom svjetlu, pogotovo u kombinaciji s refleksijama i sjajevima.

Dostatna izvedba, ali ograničena na RTX 4070 i ne više

AMD Ryzen 9 AI HX 370 je potpuno nova arhitektura, a već sam je imao priliku isprobati u ASUS ZenBook S 16 laptopu, gdje me osim performansi najviše iznenadila učinkovitost. Ima 12 jezgri (4 snažna Zen5 i 8 ekonomičnih Zen5c) i 24 threada. U ProArt P16 je postavljen na 80W, duplo više od ZenBooka.

Imam RTX 4070 u testnoj verziji, a dostupne su i verzije sa 4050 i 4060, iako ih ovdje još nisam vidio. RTX 4080 i 4090 nažalost nisu dostupni.

RAM je u svim verzijama zalemljen na pločicu, tako da nadogradnja nije moguća. Možete birati između 16, 32 i 64 GB, a svaki put se radi o LPDDR5x-7500 modulu. SSD (Western Digital SN740) opet je samo prosječan za PCIe 4.0 disk. S brzinama od 5218 MB/s (čitanje) i 4698 MB/s (pisanje), u srednjem je rasponu među svojim kolegama, ali je brži od onog testiranog u ZenBook S 16. Dva terabajta su izdašan kapacitet i idealno za većinu. Postoji još jedan M.2 2280 SSD utor, ali je spojen na PCIE 4.0 x2 sabirnicu koja je ograničena na brzine do 4 GB/s.

Još nekoliko testova:

• GeekBench 6 CPU: 15211 (Jedan), 2853 (Multi)
• PCMark 10: 8152
• TimeSpy: 9948 (općenito), 9789 (GPU), 10994 (CPU)
• CineBench 2024 (CPU): 114 (jedan), 1205 (više)
• Cinebench 2024 (GPU): 9544
• 3DMark 11 (GPU): 42812

Probao sam samo dvije igre. Prosječan broj fps u The Witcher 3 (1080p rezolucija i najviše postavke) bio je 120, a u Baldur's Gate 3 80. Na 1440p sam lovio čudovišta kao Geralt na 90 fps i istraživao kontinent Faerûn (Baldur's Gate 3) na 60 sličica u sekundi. S obzirom na kombinaciju procesora i grafičke kartice, ProArt P16 bi trebao pokretati gotovo svaku igru na 1440p, a 4K je prevelika barijera za RTX 4070 osim za najnezahtjevnije igre.

Drajveri grafičke kartice Studio instalirani su prema zadanim postavkama jer je ProArt namijenjen stvaranju, a ne igricama, ali ih možete brzo promijeniti.

Baterija je prosječna ili dobra za laptop od 16 inča ovog kapaciteta. Kod igranja igrica očekivano sam dobio samo dobrih sat i pol vremena igranja, ali uz umjereno korištenje (pregledavanje weba, pisanje članaka, odgovaranje na e-mailove...) dobrih 9 sati. Uređivanje bilo čega zahtjevnijeg, primjerice u Premiere Pro-u, znači da ćete se morati zadovoljiti s oko 5 sati autonomije, odnosno sat vremena manje. Ako koristite USB-C za punjenje, nećete se morati prebaciti na način rada Performance.

U prijašnjim sam testovima već spominjao neke od ASUS-ovih alata za rad, uključujući i one koji koriste umjetnu inteligenciju. Kada svoje računalo ispunite fotografijama, video zapisima, filmovima i drugim medijima, StoryCube dolazi u igru kako bi vam pomogao organizirati i pronaći dotičnu datoteku. Na primjer, ako želite pronaći sve fotografije koje ste snimili na moru, StoryCube će vam pomoći da ih pronađete putem metapodataka.

MuseTree radi na modelu Stable Diffusion i pomoću njega možemo stvoriti AI "umjetnost" ili možete sami skicirati ono što želite stvoriti, a MuseTree će popuniti praznine. Posebnost koja mi se sviđa je što se sve događa u obliku mentalnog uzorka/drveta, što znači da možemo kreirati nekoliko različitih kombinacija fotografija na vrlo transparentan način prije nego što dođemo do one prave. Trenutno možete birati između Stable Diffusion 1.5 i Dreamshaper 8, koji je u osnovi samo ogranak Stable Diffusion. Možete dodati i druge modele, npr. Stable Diffusion 2 ili 3, ako ste vještiji.

Kao i svaki alat koji generira fotografije, ima svojih nedostataka (osobito s udovima), ali kao komplementarni alat, kao alat za pomoć, ima potencijala.

Kreatori su već u niskom startu

ASUS ProArt P16 ostavio je odličan dojam. Svatko tko se ozbiljno bavi digitalnim stvaranjem bit će njime iznimno zadovoljan. Izvrsna izvedba znači da će vam dobro služiti mnogo godina. Zaslon je, ako izuzmemo brzinu osvježavanja, također jedan od najboljih na tržištu. Jedino za što stvarno mogu jamčiti je osrednji SSD.

Ako ste spremni platiti tri i pol tisuće, dobit ćete odlično računalo.